Rad sa učenicima sa poteškoćama u razvoju – saradnja sa roditeljima je najvažnija

Rad sa učenicima sa poteškoćama u razvoju – saradnja sa roditeljima je najvažnija

Amela Stovrag, dipl.edukator – rehabilitator

Rad sa učenicima sa poteškoćama u razvoju, kao i način realizacije nastavnog časa se vrlo razlikuje od rada sa učenicima tipičnog razvoja; jer svaki učenik sa poteškoćama u razvoju mora imati svoj IPiP ( individualni prilagođeni plan i program). Nastavni plan i program rada sa učenicima sa poteškoćama u razvoju se prilagođava individualno svakom učeniku u skladu sa njegovim/njenim mogućnostima upravo kreiranjem IpiP, kojeg izrađuje defektolog (dipl.edukator – rehabilitator ).

U radu sa učenicima sa poteškoćama u razvoju je potrebno imati mnogo strpljenja, ljubavi i kreativnosti. Ovaj posao zahtijeva stalno učenje, rad na usavršavanju ličnih vještina, metoda i tehnika rada, educiranje u pristupu i prepoznavanju potreba učenika, savjetovanje i usmjeravanje roditelja i društvene sredine o pristupima u radu i verbalnoj  komunikaciji sa ovom populacijom djece. Napretkom tehnologije iznalaze se nova i olakšavajuća pomagala u radu sa ovom populacijom učenika. Za ovaj posao, osim znanja i univerzitetske diplome, neophodno je imati volju i ljubav za ovaj posao. I imati na umu da jeste cilj postati čovjek, ali je i sreća ostati dijete. Djeca detektuju radost u nama, hrle nam, i ako ih tom iskrenom radošću pridobijemo, mi smo onda pobjednici u svom poslu.

Moji lični prioriteti u radu jesu da moji učenici budu sretni, da učionički ambijent bude ugodan i isključivo prilagođen njima i njihovim potrebama, da je učionica opremljena vedrim i ugodnim bojama koje utiču na njihovo dobro raspoloženje, da imamo adekvatna i olakšavajuća pomagala za rad, da u radu sa ovom populacijom učenika uvijek budem spremna na improvizaciju u nastavnom času, da znam prepoznati kada im je koncentracija na izmaku, da pratim njihova interesovanja i želje, i da umijem da nagradim i pohvalim učenike. I naravno, onaj prvi i osnovni prioritet, osmijehom i zagrljajem počinjemo svaki radni dan.

Osim ličnog rada i zalaganja, saradnja sa roditeljima je najvažnija karika za uspješan odgojno-obrazovni proces učenika sa poteškoćama u razvoju. Ukoliko izostaje uzajamno poštovanje, saradnja i česta komunikacija na relaciji roditelj – nastavnik / defektolog, onda je teško i postići bilo koju vrstu napretka sa učenicima. Neophodno je sa učenicima nastaviti raditi i kod kuće kako bi rad defektologa bio valjan i imao smisla. Stoga, nastavnik / defektolog, baš kao što rade nastavnici i učitelji u redovnim školama kroz rad sa učenicima tipičnog razvoja –  učenicima dajemo domaće zadatke. Time učenicima dajemo na važnosti, i oni na taj način utvrđuju gradivo koje su učili na nastavnom času.

Usvajanje nastavnog gradiva se realizuje kroz nekoliko nastavnih časova. Tip časa podrazumijeva: obradu novog nastavnog gradiva, ponavljanje tog određenog nastavnog gradiva i utvđivanje. Obzirom da svaki učenik sa poteškoćama u razvoju ima svoj IPiP, u skladu sa ličnim mogućnostima i sposobnostima učenika pri usvajanju gradiva potrebno je svakom učeniku individualno pristupiti i objasniti koju nastavnu jedinicu učimo na datom času. Pri obradi novog nastavnog gradiva potrebno je učenicima pripremiti što više vizuelnih pomagala, audio – vizuelnih i konkretnih nastavnih pomagala u radu, individualnih nastavnih listova. Podsjećanja radi “svaki čovjek je vizuelno biće”, i naravno da je slika uvijek efektnija od izgovorenih riječi.

roditelj.ba