Dr. Josip Lesko: Poremećaji spavanja su jako česti u dječjoj dobi

Dr. Josip Lesko: Poremećaji spavanja su jako česti u dječjoj dobi

Dr. Josip Lesko, specijalist otorinolaringologije

U SKB Mostar je početkom septembra 2014. godine počeo s radom Centar za medicinu spavanja u sklopu Klinike za ORL i MFK SKB-a Mostar. Isti je pokrenut u saradnji između Medicinskog fakulteta Mostar i SKB Mostar. Projekt je pokrenut zahvaljujući prof. Zoranu Đogašu, koji je voditelj Centra za medicinu spavanja Split. Ono čime se Centar najviše bavi je dijagnostika najčešćih poremećaja spavanja. Najveći dio posla uključuje bolesnike s poremećajima disanja tokom spavanja, odnosno apneju. Iz tog razloga je Centar smješten na Klinici za ORL i MFK. No, javljaju se i bolesnici sa sumnjom na druge poremećaje a često i djeca. Za roditelj.ba govori Dr. Josip Lesko, voditelj Centra za medicinu spavanja.

“Nažalost na razini BiH, nema puno ovakvih ustanova. Na zapadu je ovo poprilično razvijena grana medicine i broj centara je zavidan. No, u našoj regiji je to stihijski. Pravih centara u BiH nema. Uglavnom se radi o poligrafskim snimanjima s jednim ili dva uređaja na Klinikama koje se bave drugom patologijom. Pa možemo reći da se ovdje to radi nekako usput. Mi smo od kraja 2018. preselili u nove prostorije i u pravom smislu smo napravili Centar za medicinu spavanja, koji se bavi poremećajima spavanja. Suradnja s kolegama iz drugih gradova postoji i vrlo je živa. Naime, prošle godine smo osnovali i somnološko društvo na razini BiH, tako da imamo kvalitetnu komunikaciju s kolegama iz drugih gradova”, kaže dr. Lesko.

Poremećaji spavanaja – o čemu se ovdje zapravo radi?

Poremećaja tijekom spavanja ima jako puno, preko 80. No, neki od njih su jako rijetki, dok je par njih učestalo. Jedan od najčešćih poremećaja kojim se bavimo jeste apneja. To je poremećaj karakteriziran prestancima disanja tijekom spavanja. Taj poremećaj je ozbiljan i opasan, jer može uzrokovati snižavanje koncentracije kisika u krvi, a ona za posljedice ima brojne metaboličke promjene. Osim što se bavimo dijagnostikom poremećaja, bavimo se i terapijom istog. Najčešći poremećaj spavanja je nesanica, ali i najteži za liječiti, osobito ako dugo traje. Iako je najčešći poremećaj ljudi se s tim poremećajem javljaju najrjeđe, najčešće jer ga ne shvaćaju ozbiljno. Mi se u Centru ne bavimo s ovom patologijom, jer ona spada ponajviše u domen psihologije i psihijatrije, te ga liječe uglavnom licencirani psiholozi i psihijatri. Osobito oni koji se bave kognitivno-bihevioralnom terapijom, jer je to dobar pristup u liječenju tih poremećaja. Mi u Centru možemo postaviti dijagnozu da čovjek ima insomniju, odnosnu nesanicu, te ga upućujemo educiranom psihologu ili psihijatru. Od drugih poremećaja koji su česti, izdvojiti ću sindrom nemirnih nogu, gdje ljudi tijekom spavanja imaju potrebu stalno pomicati noge, zatim bruksizam ili „škripanje“ zubima. Zanimljiv poremećaj je narkolepsija, takvi bolesnici imaju prekomjernu dnevnu pospanost i mogu zaspati u svakom trenutku. Česti su i poremećaji koji spadaju u skupinu poremećaja koji se zovu parasomnije, a to su poremećaju poput mjesečarenja, noćnog terora, noćnih strahova i slično.

Kako se može dijagnosticirati ovaj poremećaj?

Dijagnostiku poremećaja spavanja vršimo u Centru dijagnostičkim postupkom koji se nazva polisomnografija. To je metoda kojom bolesnika spajamo na jedan uređaj s mnoštvom elektroda, kojima bilježimo bolesnikove funkcije tijekom spavanja. Polisomnografija podrazumijeva snimanje moždanih valova, odnosno EEG, snimanje disanja, snimanje pomicanja očnih mišića, snimanje hrkanja, zatim EKG, odnosno srca, mjerimo kontinuirano saturaciju kisikom u krvi, snimamo mišiće čeljusti i nogu, detektiramo položaj tijela, te snimamo bolesnika infracrvenom kamerom da vidimo događa li se što neuobičajeno.

Kako ima dosta poremećaja oni daju različite simptome, zbog kojih se treba javiti liječniku. Poremećaji spavanja zapravo su jako česti u dječjoj dobi, ali često benigni i prolazni. Tako su za dječju dob tipične parasomnije, poput noćnih strahova, mokrenja u krevet, pričanja tijekom spavanja i slično. U djece se često razvija i apneja, odnosno prestanci disanja, koji su praćeni hrkanjem. U dječjoj dobi apneje uglavnom uzrokuju uvećani krajnici. Ukoliko roditelji primjete da dijete hrče i prestaje disati obavezno ga trebaju dovesti na pregled. Također se u djece može primjetiti pojačana pospanost, ako je ona ekstremna, treba se javiti liječniku, jer se može raditi o narkolepsiji.

Zašto prvobitno dolazi do poremećaja?

Različiti poremećaji spavanja mogu imati različite uzroke. Tako je za apneju tijekom spavanja načešći čimbenik rizika tjelesna težina. Široki opseg vrata i struka kod takvih osoba predisponira zatvaranje dišnog sustava tijekom spavanja. Osim težine apneji mogu pridonijeti deformacije nosne pregrade, polipi u nosu, alergije nosa, uvećani krajnici, malfomacije jezika i grkljana, kao i čeljusti. Uzroci nesanice mogu biti rezličiti, nesanica može biti kratkotrajna, kao posljedica nekog stresa ili nekog bolnog stanja, te takve nesanice obično brzo prolaze i lakše ih se tretira. Kronične primarne nesanice je teško odgonetnuti i nekima se ne zna uzrok. Narkolepsija je također bolest kojoj se ne zna uzrok, postoje mnogobrojne pretpostavke, ali jasna poveznica još nije pronađena. Mnoge parasomnije također imaju nejasnu etiologiju, no često ih se povezuje sa emocionalnim turbulencijama, često traumatičnim iskustvima i slično. I mnoge druge bolesti spavanja su do danas nerazjašnjene etiologije, te se istražuju. Tako da vidite ovo polje medicine ima još prostora za napredak, jer se o mnogome toliko toga još ne zna, te se i terapijski pristup nemože upotpunosti prilagoditi ako ne znamo točan uzrok.

Kako se liječi poremećaj?

Različiti poremećaji spavnja zahtjevaju različit terapijski pristup. Tako npr. apneja tijekom spavanja ima tri različita stupnja, svaki od njih zahtjeva različit pristup liječenju. Za blaže stupnjeve preporučamo redukciju tjelesne težine, izbjegavanje spavanja na leđima, udlage za hrkanje i slično. Za te teže poremećaje možemo preporučiti uređaj za disanje koji se naziva CPAP, a za neke pacijente i operativni zahvat, poput operacije krajnika ili nosa kod ljudi kojima stvaraju opstrukciju. Druge bolesti spavanja se mogu liječiti konzervativno, odnosno savjetima za promjenu načina života, tjelesnim aktivnostima, te različitim vrstama lijekova, odnosno liječimo ih medikamentno. Nesanicu kao što sam rekao najčešće tretiraju psiholozi i psihijatri, a tu se podrazumijeva medikamentna terapija i kognitivno-bihevioralni pristup liječenju.

roditelj.ba