Dobra djeca, loše ponašanje – da li je ovo privremeno?

Dobra djeca, loše ponašanje – da li je ovo privremeno?

Ponekad kad se vaše dijete ponaša nedolično, odmah zamislite njegovu budućnost kao lošu. Prizor koji vam se tada ukaže pred očima nije nimalo lijep.

Da i znači da je vaše dijete predodređeno da bude šef koji terorizira svoje uposlenike ukoliko od malih nogu pokazuje loše ponašanje? Ako terorizira djecu u vrtiću?

Naravno da ne mora da znači da će se to u budućnosti manifestirati na taj način. Morate biti oprezni u tumačenju dječijeg ponašanja, pogotovo onog iz njegovog ranog djetinjstva. Ako smatrate da nešto nije u redu, obavezno se informirajte o tome šta je normalno za dijete njegovih godina, a koje rekacije se smatraju abnormalnim. Naprimjer, gurkanje i grebanje je dio razvoja svakog djeteta, a ne pokazatelj lošeg ponašanja. To je faza koju će dijete uskoro prerasti i stvari će se sigurno vratiti u normalno stanje. Sa djecom samo trebate imati mnogo razumijevanja i strpljenja i treba da zapamtite da nikad nije prerano da se krene sa tim da se djeca vode u pravom smjeru.

Evo nekoliko primjera dječijeg lošeg ponašanja i načina na koji se mogu spriječiti.

Problem: ZLOSTAVLJANJE, SVAĐANJE I ZASTRAŠIVANJE DRUGE DJECE

Ovo je problem do kojeg dolazi veoma rano, već negdje oko druge godine života djeteta. Već tada dijete postaje pomalo čangrizavo i ulazi u svijet socijalizacije. Ali šta ako se ne može da prilagodi svemu tome? Šta ako ne želi da svoje igračke dijeli sa drugom djecom? E onda tu počinje problem… Kad dijete ima dvije godine, to je lako riješivo, ali kad ima šest godina i ponaša se agresivno sa drugom djecom onda trebate djelovati jer je tada već dovoljno star da se može i treba ponašati lijepo. Prije svega, učite ga/ je da se ispriča za svoje greške. Recite mu/joj da ne može gurati drugu djecu i da to nije način da uzme svoje stvari. Kad god ukorite svoje dijete, onda mu objasnite i zašto ste to uradili, tj. dajte mu do znanja u čemu je njegova greška. Također objasnite da su njeni/njegovi postupci uzrujali i dijete koje je bilo „zlostavljano“, tj. sa kojim se dogodila svađa. Možete to objasniti na sljedeći način, npr.: „Povrijedila si Azrine osjećaje. Sada ona plače.“ Koliko je važno da dijete naružite kad nešto pogriješi, toliko je važno i da ga nagradite kad napravi nešto pozitivno, da mu aplaudirate kad uradi nešto dobro za nekoga drugoga. Dijete možete pohvaliti na sljedeći način: „Jako je lijepo što si dopustio svom rođaku da uzme tvoju loptu. Učinio si ga veoma sretnim.“ Bitno je djecu učiti da se druže i da komuniciraju međusobno. „Djeca – nasilnici“ su najčešće ona djeca koja su odbijena od strane svojih vršnjaka. Oni ne znaju kako izgraditi prijateljstva. Ako želite da ovo provjerite, organizirajte neko druženje za djecu i pratite kako se vaše dijete ponaša u svemu tome.

Problem: VAŠE DIJETE JE ODBOJNO I ANTIPATIČNO

Prekida druge tokom govora? Ne zna reći „molim“ i „hvala“? Ok, sva mala djeca imaju fazu kada su antipatičnog ponašanja. Ali kako znati da je ovo samo faza, a ne stalno stanje?

Kad ga uhvatite da radi nešto nepristojno, razgovarajte s njim u četiri oka o njegovom ponašanju. Često roditelji znaju samo reći „to je nepristojno“. Djeci to ništa ne znači, za njih je to tek jedna apstraktna rečenica. Vaš posao je da ga učite da u društvenim postavkama djeluje na pravi način pa se trudite da ih stalno podsjećate na to kako treba da budu ljubazni i pristojni. Do treće godine, dijete može shvatiti osnove lijepog ponašanja, npr. da dijeli svoje stvari sa drugima, da se izvine kad pogriješi, da se zahvali isl., no čak i djeca koja znaju kako se ponašati često zaborave na dobre manire pa je jedino riješenje ovoga svega stalni rad s njima, ne teoretski nego praktično. Igrajte se sa njima igrice „molim i hvala“, budite im dobar uzor. Neka uče od vas!

Problem: ODUSTAJANJE

Bez obzira na godine, sva djeca s vremena na vrijeme odustanu kad dođu pred neki izazov. I to je sasvim uredu. Ali šta učiniti ako vaše dijete ima naviku da nikad ne izvršava zadaće, da izostaje sa vannastavnih aktivnosti i ako uvijek odustane kad naiđe na neku prepreku?

Djeca često odustaju jer se boje neuspjeha ili poniženja pred svojim prijateljima. Jedno od najbržih riješenja je razgovor sa djetetom. Naglasite mu da ne mora uvijek sve izvršiti na najbolji način, da je dozvoljeno da ponekad i pogriješi i da u svemu što radi treba da bude strpljiv.

Svi mi želimo da naša djecu ustraju onda kad stvari postanu teške jer je ustrajnost jedan od pokazatelja uspjeha. Djetetu ćete pomoći da razvije tu vještinu ako ga naučite da kada nešto krene da radi treba da se toga prihvati ozbiljno i da se ne upušta u to ukoliko ne želi da isto i privede kraju. Također, učite ga skromnim očekivanjima. I na kraju, objasnite mu da je ok odustati ako shvati da zaista ne može dalje i ako stvari postanu istinski teške.

Problem: MOJE DIJETE LAŽE I VARA

Dok ostali klinci lažu povremeno, vi primjetite da vaše dijete laže neprestano. E to je razlog za zabrinutost!

Predškolska djeca u premlada da razumiju šta je to laž – njihove laži su zapravo dio njihove mašte. Djeca ovog doba često ne mogu razlikovati stvarnost od svijeta mašte. Ako vaše dijete kaže svom prijatelju „Jutros sam doručkovao sladoled“ , ne trebate da ga kažnjavate zbog toga. Umjesto toga mu odgovorite na šaljiv način „Ne, jeo si špagete za doručak!“. U dobi od 6 ili 7 godina, dijete će početi da razlikuje istinu od laži. Objasnite mu da niko ne želi da se druži s lažljivcima i prevarantima. Roditelji trebaju slušati svoju djecu i moraju obratiti pažnju na ono što oni govore. Poštenje je povezano sa povjerenjem, a povjerenje je temelj svih odnosa, tako da je važno za roditelje da odrede stroga pravila kad je ovo u pitanju. Jedan od glavnih zadataka svakog roditelja je da djecu učite iskrenošću.

roditelj.ba