Kako prepoznati i spriječiti laganje kod djece?
?????????????????????

Kako prepoznati i spriječiti laganje kod djece?

Koliko puta ste bili u situaciji u kojoj niste bili sigurni govori li vam dijete istinu ili ste znali da laže, ali niste znali kako se postaviti. Budući da je u prethodnom članku bilo riječi o najčešćim uzrocima dječjeg laganja, u ovom možete saznati kako prepoznati  laganje te o strategijama kojima se možete poslužiti kako biste to  spriječili.

Mimika i geste koje ljudi rade prilikom laganja su više-manje univerzalne. Dok odrasli to mogu relativno lako kontrolirati – djeca ne mogu. Stoga ako obratite pažnju, moći ćete uočiti neke obrasce ponašanja koja prate male izgovorene laži. Na primjer: dijete je razbilo šalicu i na vaše pitanje tko je razbio šalicu ono izbjegava ili spušta pogled i kaže da ne zna. Zatim, na pitanje gdje su svi bomboni iz teglice, dijete trlja nos ili prekriva usta dok govori da nije ono.

Ako se dijete vrati s igranja poderanih hlača i češka po glavi ili licu dok vam pokušava objasniti kako se to dogodilo – vrlo vjerojatno je  kako je ta priča neistinita ili barem iskrivljena. Osim navedenih, neki od znakova laganja su još i trzanje lica, vlaženje usta jezikom, nakašljavanje i sl. Naravno, navedene znakove treba uzeti s dozom opreza jer ponekad dijete se možda nakašljava samo zato jer mu je nešto zasmetalo u grlu. Stoga, nemojte odmah prenagliti sa zaključcima.

U žarište razgovora uvijek stavljajte ono što se dogodilo, a ne tko je kriv za to što se dogodilo. Drugim riječima, nemojte verbalno etiketirati svoje dijete kao lažljivca. Lažljivac je osobina, opis nekoga kao osobe, dok je izgovaranje laži ponašanje koje se javlja povremeno i može se izbjeći. Povremene laži ne čine dijete lažljivcem, nego je to ponašanje koje dijete odabire i nije trajni dio njegove osobnosti.

Važno je postaviti pitanje na pravi način, a ne na način koji ga zapravo navodi na laž. Na primjer; ako nedostaje komad torte i vidite da je vaše dijete musavo – nemojte ga pitati „Jesi li pojeo tu tortu?“. To je zamka i dijete očekuje da treba lagati, a osim toga dijete misli da vi ne znate istinu i da vam može reći bilo što. Umjesto toga pokušajte mu dati do znanja da znate istinu i ono neće imati potrebu niti razlog lagati. Primjer takvog pristupa je: „Razočaran sam što si pojeo toliko torte! Zato za danas nema više slatkiša!“.

Nemojte prenagliti sa zaključcima kad vam dijete dođe s nekom pričom. Ono gleda situaciju iz svoje perspektive koja je drugačija od vaše i vjerojatno ne vidi „širu sliku“  kao vi, što i dalje ne znači da laže.

istrazime.com