Kako odgojiti dječake koji se ne boje pokazati svoje osjećaje?

Kako odgojiti dječake koji se ne boje pokazati svoje osjećaje?

Po čemu su dječaci različiti od djevojčica i jesu li uopšte?

Svima je poznato da se razvoj govora razvija kasnije kod dječaka, da su dječaci mnogo šutljiviji i ne vole puno razgovarati, no zato su energičniji i imaju veću potrebu za sportom. Kao tinejdžeri, muška djeca su oni koji su češće skloni problematičnom ponašanju, alkoholu, izazivanju tučnjava, lošem uspjehu u školi…

Jeste li znali da oko 95% mladenačkih ubojstava počine dječaci? Jeste li znali da je samoubistvo treći po redu uzrok smrti među mladićima između 15 i 19 godina i da većinu samoubistava počine dječaci?

U čemu je problem s mladim muškarcima koje odgajamo? Zbog čega su statistike ovako loše? Zbog čega i u kojem trenutku naš mali dječak postane gnjevni tinejdžer?

Koliko puta ste čuli izraze kao što su: “Ah, dječaci, oni su mnogo otporniji od djevojčica i lako će svladati međusobne sukobe.” ili “Dječaci su nagli, malo podivljaju, potuku se i taj tren ih sve prođe, više se ni ne sjete zbog čega su se potukli.”

Pa ipak, i dječaci se bore sa bolnim osjećajima neuspjeha, odbijanja i ne pripadnosti koje kod djevojčica tako lako primijetimo i trudimo se da ih uočimo. Kada više ne mogu trpjeti bol, reagiraju. Dječaci koji u bilo kojoj dobi ne nailaze na razumijevanje, nemaju priliku za emocionalnim razvojem. Zbunjeni dječak odrasta u ljutitog, emocionalno usamljenog tinejdžera i, vjerovatno, u usamljenog, sredovječnog muškarca kojem prijeti depresija.

Dječake moramo naučiti emocionalnoj pismenosti!

Kako točno možemo naučiti dječake da budu emocionalno pismeni?

Potrebno ih je učiti prepoznavanju emocija, oni trebaju rječnik emocija koji će im dati mogućnost da se izraze na druge načine, ne bijesom ili agresijom. Trebaju razumijevanje, kako kod kuće tako i u školi, treba ih ohrabrivati da govore o svojim osjećajima i da razviju svijest o sebi.

Dječaci trebaju osjetiti emocionalnu povezanost jednako kao što to trebaju i djevojčice. Vrlo je važno da imaju blizak odnos sa svojim roditeljima, a ovo je ključno u fazi adolescencije. Blizak odnos temeljen na povjerenju i podršci koju dobivaju od roditelja može ih zaštititi od opasnosti da postanu žrtve svojih vlastitih, burnih, a nepriznatih osjećaja.

Najvažnije od svega je da pred sobom imaju muški primjer bogatog emocionalnog života. Bitno je da nauče o emocionalnoj pismenosti koliko od majke i drugih žena, toliko i od oca i drugih muškaraca u njihovom životu. Pred našim dječacima je stvaranje njihovog vlastitog života i načina na koji će komunicirati s drugima (muškarcima, ženama, svojom djecom), ali i stvaranje njihovog vlastitog muškog identiteta. Dječak na primjeru mora vidjeti i vjerovati da u životu muškarca emocije nisu nepoželjne.

modernoroditeljstvo.com