Poremećaj pažnje kod djece – kako biti siguran?

Poremećaj pažnje kod djece – kako biti siguran?

Pažnja je sposobnost usmjeravanja mentalnih aktivnosti na određene podražaje. Već u novorođenačkoj dobi djeca obraćaju pažnju na ono što vide i čuju. Od rođenja do 3.mjeseca obraćaju pažnju na podražajne strukture koje uključuju različite obrise i pokrete, od 3. do 12. mjeseca pažnju im privlače određeni podražaji koji im predstavljaju nešto nepoznato, a nakon 12. mjeseca pažnja im je usmjerena na događaje koji ih potiču na stvaranje hipoteza o tome što se događa.

S vremenom se povećava trajanje usmjeravanja svjesnih procesa na jednu aktivnost (između 6. i 11. godine trajanje usmjeravanja pažnje je oko 30-40 min.), odnosno poboljšava se kontrola pažnje tako da se povećava trajanje i smanjuje lakoća kojom se ona mijenja. Nadalje, prilagodljivost pažnje zahtjevima zadatka podrazumijeva mogućnost ignorisanja drugih podražaja, dok se planiranjeodnosi na vještine usmjeravanja pažnje. Djeca postaju sve uspješnija u prilagođavanju svojih strategija pažnje podacima koje dobivaju iz zadatka. Strategije se mijenjaju i postaju efikasnije s dobi, ovisno o zadatku. Sva četiri navedena aspekta pažnje mijenjaju se s dobi, a djeca se razlikuju po sposobnosti zadržavanja pažnje.  Školsko dijete treba biti u stanju usmjeriti se na ono što učiteljica govori, a ne na drugu djecu, izdvojiti ono što je važno, te zanemariti ono što mu je neko prije toga rekao, kao i zvukove izvan učionice, itd.

Poremećaj deficita pažnje koji može biti praćen nemirom i impulzivnošću (ADD/ADHD) je razvojni poremećaj samokontrole. Važno je naglasiti kako nije riječ o „zločestom“ djetetu niti se radi o razvojnoj fazi koju će dijete prerasti. Procjenjuje se kako je ADHD prisutan kod oko 1-5 % populacije, a češći je kod dječaka nego kod djevojčica (2:1). Neka istraživanja pokazuju prisutnost ADHD-a kod 9.5 % djece između 4. i 17. godine. Uočava se prije sedme godine, kroz simptome koji su postojani tokom šest mjeseci. Kod djece mlađe od 5 godina teško je postaviti pravu dijagnozu budući da je njihovo ponašanje varijabilnije nego kod starije djece.

Kod hiperaktivne djece mogu se uočiti neka od sljedećih ponašanja:

Dijete je često nemirnih ruku i/ili nogu ili se vrpolji kod sjedenja, ima teškoće ostati sjediti kada se to zahtijeva, teškoće su prisutne kod čekanja na red, često odgovara na pitanja prije no što su potpuna, ima teškoće s primanjem instrukcija i zadržavanjem pažnje na zadatku ili igri, često mijenja jednu nedovršenu aktivnost drugom, vrloje nemirno pri igri, često govori prekomjerno i prekida druge ili im se nameće, ne čuje ono što mu se govori, gubi stvari potrebne za zadatake i aktivnosti kod kuće ili u školi, te se često upušta u opasne fizičke aktivnosti bez razmišljanja o posljedicama.

Važno je naglasiti kako je ADHD prisutan uvijek i u svim situacijama. Ukoliko dijete pokazuje nedostatak pažnje samo u jednoj sredini, npr. kod kuće ili u školi, velika je vjerojatnost da se ne radi o poremećaju, već o djetetovoj reakciji na navedenu sredinu. Kako bi simptomi hiperaktivnosti bili klinički značajni i zadovoljavali određene dijagnostičke kriterije, moraju biti izraženiji od onoga što se smatra urednim u odnosu na djetetovu dob i razvojni stepen, te u značajnoj mjeri narušavati funkcioniranje djeteta u vrtiću ili školi, socijalnim odnosima, te slobodnim aktivnostima.

Kako pomoći djetetu u jačanju pažnje?

Navikavanjem djeteta da uredno priprema školski pribor i sprema radno mjesto, te uči i piše zadaću uvijek na istom mjestu, kao i uvođenjem ustaljenog svakodnevnog rasporeda i rutina tokom izvršavanja zadataka.

Važno je odrediti konkretno ponašanje koje se od djeteta očekuje, dosljedno provoditi pravila, pohvaljivati ga neposredno nakon poželjnog ponašanja, usmjeravati se na ono što je uspješno izvršilo kako bi se povećala njegova motivacija, te razvijati pozitivno samopoštovanje djeteta.

Dijete bi trebalo učiti kako upravljati vremenom i postavljati prioritete, te ga poticati na razvijanje optimalnih metoda učenja.

Roditelji bi trebali kvalitetno provoditi vrijeme s djetetom (kroz razgovor u kojem dijete ima priliku postavljati pitanja i učiti, društvene igre u kojima slijedi određena pravila, slaganje slagalica, crtanje, precrtavanje i bojanje, rješavanje različitih mozgalica, traženje razlika na sličnim slikama, itd.)

Izvor vijesti: trudnoca.hr