Mogući uzroci poteškoća s učenjem

Mogući uzroci poteškoća s učenjem

Vrlo je važno na vrijeme otkriti da dijete ima specifične smetnje u učenju, da bi što ranije počelo raditi s logopedom, a po potrebi i psihologom, te da se zatim uključi u terapijski proces.

U svojoj praksi terapeuti mnogo puta čuju rečenice poput “Mučimo se s lektirom, povijesti, prirodom, matematikom i slično…, satima smo pred knjigom, čitamo i ništa, kao da ne razumije što pročita… Ja jednostavno više ne mogu… Kako mogu pomoći svom djetetu?”

Kada dijete ima takvih teškoća sa svladavanjem školskoga gradiva, odmah valja ispitati jesu li posrijedi specifični problemi u učenju, kao što su oni s čitanjem, sposobnošću sinteze glasova u slogove, računanjem i usvajanjem školskih vještina. Takvi nedostaci nisu izravna posljedica drugih poremećaja, kao što su mentalna retardacija, oštećenje središnjega živčanog sustava, poremećaji vida i sluha ili emocionalni poremećaji, ali se mogu dogoditi u isto vrijeme. Specifične smetnje u učenju često se vežu uz druge kliničke sindrome, kao što su poremećaji ponašanja ili drugi razvojni poremećaji, primjerice specifični razvojni poremećaji motornog funkcioniranja ili govora i jezika. Uzrok specifičnih smetnji u učenju je nepoznat, iako postoji pretpostavka o postojanju bioloških čimbenika koji stupaju u interakciju s nebiološkim, kao što su okolnosti za učenje i kvaliteta nastavnog procesa.

Kao uzročni čimbenici navode se nerazvijenost središnjeg živčanog sustava, genetski čimbenici, oštećenja mozga i lošija stimulacija okoline.

Poznato je da se uz smetnje u učenju javljaju i teškoće u čitanju i pisanju, kao i niz takozvanih popratnih simptoma, kao što su smanjena koncentracija, reduciran tempo rada, manjak verbalnog, odnosno vizualnog pamćenja, teškoće u orijentaciji u prostoru, infantilno ponašanje, nedostatak koordinacije u finoj motorici, manjak percepcije sličnih crteža i simbola, teškoće u izvođenju pokreta pri pisanju i crtanju udesno.

Mnoga djeca koja imaju specifične teškoće u učenju do upisa u školu ne razlikuju se od vršnjaka, jer njihovi nedostaci nisu toliko izraženi da bi se roditelji zabrinuli i obratili pažnju na njih, zbog čega ostaju “neprepoznata”.

Međutim, neki roditelji kod svojih predškolaca ipak primjećuju određene naznake:

  • svojeglavo, neozbiljno, neposlušno, promjenjiva ponašanja, nervozno, nemirno spava;
  • brbljavo, odgovara, viče, zatvara se u sebe i ne govori, šuti, slabo izgovara neke glasove, riječi napola izgovara, i to plačljivo;
  • neposlušno, ne sluša, dekoncentrisano;
  • suviše mirno, plašljivo, sanjalica;
  • vrlo često proglašava se kao “nespretno” dijete;
  • drukčije doživljava okolinu od ostale djece;
  • slabo pamti, zaboravlja;
  • previše zaigrano i djetinjasto;
  • tvrdoglavo, preosjetljivo;
  • bez apetita;
  • pretjerano se znoji;
  • ljubomorno na sestru ili brata.

Mnogi stručnjaci smatraju da su takva djeca individualisti, to jest da su teška za kontakte, da im nedostaju unutarnji faktori reda i poretka, kao i da su disleksična i disgrafična te sklona infantilizmu. Neki navode da nerado posjećuju školu, strahuju, zabušavaju u školi, izraženi su nervoza, školsko mokrenje, smetnje u prehrani u smislu regresije i aktivne kompenzacije, ometanje nastave te agresivnost prema drugima u razredu.

Opširnije na: roditelji.hr