Škola i samostalnost – šta se pod tim pojmovima podrazumijeva?

Škola i samostalnost – šta se pod tim pojmovima podrazumijeva?

Ako pitamo djecu, najčešći odgovori (nakon Ne znam) su: Da sam stojim; Da sam pišem zadaću; Da moram sam biti kod kuće. Ako pitamo odrasle, oni najčešće odgovaraju nešto kao Da se sam zna obući; Da sam zna ići u wc; Da zna obrisati nos ili eventualno Da sam napiše zadaću.

Ali samostalnost je puno više od toga! Barem kada je riječ o očekivanjima od djeteta koje kreće u školu.

Kada govorimo o samostalnosti u kontekstu spremnosti za školu, govorimo o samostalnosti na tjelesnom, intelektualnom, socijalnom i emocionalnom planu.

Samostalnost vezana uz tjelesni razvoj bila bi ona koja se odnosi na samostalnost u raznim manipulativnim aktivnostima te na samostalnost u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba: za hranom, snom, za preživljavanjem u širem smislu te riječi – npr. znati kada i kako oprati ruke ili zube i zašto je to važno učiniti, znati koliko hrane mi je potrebno da se najedem, znati kada se treba presvući u primjerenu odjeću (za tjelesni odgoj, za spavanje, za kišno vrijeme i dr.) te moći učiniti to brzo i spretno.

Kao što ste svom djetetu dali vremena dok je učilo hodati, bodrili ga i veselili se zajedno s njim kad je napokon uspjelo, istim ćete pristupom poticati i razvoj ovih vještina.

Samostalnost koju možemo vezati uz intelektualni razvoj onaj je dio samostalnosti koji je posredno vezan uz koncentraciju i pamćenje što su važni preduslovi za učenje.

Postiže se poznavanjem uslova za vlastito optimalno funkcioniranje – npr. mir i tišina za koncentraciju, uredna radna okolina bez suvišnih poticaja za izvršavanje svojih obveza, određivanje mjesta za vlastite stvari za bolju organizaciju, korištenje raznih podsjetnika za pamćenje obaveza, isprobavanje nečeg novog ili utvrđivanje poznatog kroz kreativnu igru.

Opširnije na: wishmama.hr