Poslijeporođajna depresija – PPD

Poslijeporođajna depresija – PPD

Poslijeporođajna depresija ili PPD patološki je poremećaj koji se javlja kod 10% do 16% žena, a najčešće u roku 4 do 8 tjedana nakon poroda, iako se može pojaviti i kasnije.
Za njezinu dijagnozu, osim općeg depresivnog stanja (tuga, plačljivost, razdražljivost, bespomoćnost), kod žene se javlja barem 5 od sljedećih znakova:

  • značajno smanjen interes za sve ili većinu životnih aktivnosti,
  • značajne promjene apetita (njegovo povećanje ili smanjenje), odnosno značajan dobitak ili gubitak na težini,
  • poremećaji spavanja (nesanica ili pretjerana pospanost),
  • prevelika uzbuđenost ili usporenost u dnevnim aktivnostima,
  • umor i gubitak energije,
  • osjećaj bezvrijednosti i/ili osjećaj krivnje,
  • smanjena sposobnost koncentracije i mišljenja,
  • pokušaj samoubojstva ili česte misli o smrti.

Uzroci poslijeporođajne depresije nisu u potpunosti utvrđeni, međutim, smatra sa da su oni kombinacija bioloških i psihosocijalnih čimbenika. Kad se spominju biološki čimbenici, prije svega se misli na hormonalne promjene koje se događaju u trudnoći, za vrijeme i nakon poroda. Tijekom trudnoće, razine hormona estrogena i progesterona povećaju se i do 10 puta, a u roku od 3 dana nakon poroda, vraćaju se u normalu. Istodobno, razina hormona prolaktina drastično naraste u prvom tjednu nakon poroda.

Što se tiče psihosocijalnih čimbenika, postoje određene skupine žena kod kojih je rizik za pojavljivanje poslijeporođajne depresije veći. To su prije svega žene koje su inače bolovale od depresije te one u čijoj obitelji postoji povijest depresije. Zatim, tu su žene sa slabom socijalnom podrškom (ne primaju dovoljno ni emocionalne ni fizičke pomoći od svoje okoline), a tu se posebno ističu majke adolescentice i samohrane majke. Depresija će se također češće javiti ukoliko je trudnoća bila neželjena, ako je porod bio težak i kompliciran (pogotovo kod carskog reza), te ako novorođena beba ima zdravstvene probleme ili je nedonošče.

Budući da je dolazak djeteta na svijet velika životna promjena, javljanju depresije pogodovat će i bilo kakva druga velika i stresna promjena koja se može javiti dok je beba još mala (preseljenje, nezaposlenost, svađe s partnerom, financijski problemi, smrt voljene osobe). Kao uzroci pojave poslijeporođajne depresije, navode se i nisko samopoštovanje, veliki dobitak na težini tokom trudnoće te niski socioekonomski status.

Istraživanja pokazuju da PPD, osim velikih problema koje predstavlja mami, utječe i na bebu, te je povezana s razvojnim problemima, poremećajima ponašanja, lošim zdravljem, depresijom i nesigurnosti u kasnijoj dobi. Zato je vrlo važno što ranije dijagnosticirati i liječiti ovu bolest: kod blagih simptoma dovoljno je psihološko savjetovanje, dok je kod ozbiljnijih problema potrebna psihoterapija i uzimanje antidepresiva (postoje i oni koje mogu uzimati majke dojilje).

Međutim, ono što je najvažnije u tretiranju poslijeporođajne depresije jest preventiva. Ona se može ostvariti u nekoliko oblika. Kao prvo, vrlo je važna podrška okoline, a tu se prvenstveno misli na pomoć u obavljanju kućanskih poslova i kuhanju barem u prva 3-4 tjedna nakon poroda, kako bi se mama i beba imale priliku upoznati i izgraditi međusobnu vezu te kako bi se ustalilo hranjenje bebe. Ukoliko je to moguće, dobro je da tata uzme godišnji odmor, da mama, svekrva ili prijatelji pomažu što više mogu ili da se u, krajnjem slučaju, unajmi netko tko bi s vremena na vrijeme pospremio, izglačao, skuhao.

Zatim, jako je bitno odgovarati na bebin plač jer on zna predstavljati veliki stres za mamu. Nošenje bebe na rukama, u klokanici ili marami dobar je način smirivanja plača, a istraživanja pokazuju da nošene bebe plaču i do 50% manje od onih koje nisu često nošene. Isto tako, bitno je odgovoriti na dječji plač u prvih 90 sekundi. Što se duže čeka, duži je i period smirivanja bebe.

Važno je i da mama i tata svakog dana odvoje vrijeme za sebe, odnosno da razgovaraju o svojim osjećajima, nedoumicama, potrebama pa makar i samo 10 minuta.

Majka također mora imati šansu odmoriti se, a preporučuju se različite tehnike opuštanja, od vizualizacije, meditacije, tehnika disanja pa do fizičke aktivnosti i vježbanja, ovisno kako kojoj ženi odgovara.

Na kraju, ali ne i manje važna, vrlo je bitna podrška u dojenju (LLL, Rodin SOS telefon ili bilo koja majka koja je uspješna u dojenju). Istraživanja pokazuju da dojenje smanjuje stupanj ili pak umanjuje utjecaj poslijeporođajne depresije na život.

Odnos majke i djeteta tijekom dojenja jako je važan za majke s PPD-om jer osjećaju da je bar dojenje nešto što dobro rade. Ako majka ne doji ili naglo prestane dojiti, u njenom tijelu događaju se drastične hormonalne promjene koje mogu uzrokovati tugu sve do stanja depresije. Zato se, osobito kod majki s PPD-om ili onih sklonih tome, ne preporučuje nagli prestanak dojenja.

 

roda.hr