Mama kaže DA, tata NE

Mama kaže DA, tata NE

Jedno mazi, drugi je strog: Pri odgoju roditelji nemaju uvijek istu predstavu. Ali da li je to loše? Obratite pažnju na ono što je bitno! Prva i najvažnija lekcija je razgovor. Važno je razgovarati i o vrijednostima kojima želite naučiti dijete. Podjela zadataka iziskuje mnogo tolerancije, povjerenja i opuštenosti – s obje strane.

Jedna čokoladica je kriva za sve. Poremećen je kućni mir. Jer mama zabranjuje a tata dopušta. Je li mama previše stroga? Da li otac ne uzima ozbiljno odgoj potomstva?  Prebacivanja se pojavljuju, roditelji se odjednom svađaju o svojim različitim zamislima odgoja. Čokoladica je već odavno pala u drugi plan, i uopće više nije tema. Kako takvi konflikti ne bi eskalirali, dovoljno je pridržavati se nekoliko pravila. I onda će roditelji uspjeti da povlače isti konopac – skoro uvijek.

Stručnjaci savjetuju da je potrebno međusobno razgovarati, i to je prva i najvažnije lekcija. Način na koji odgajamo našu djecu je povezan s iskustvima koje smo doživjeli u našem djetinjstvu. Tu može doći do kolizije svjetova i roditelji moraju pronaći “zlatnu sredinu“. Iz tog razloga je dobro da roditelji međusobno razmisle koja će pravila važiti u svakodnevnici, npr. Da li dijete smije spavati u roditeljskom krevetu? Kada mališan treba u krevet? Koliko dugo smije gledati TV? Da li je slatko dozvoljeno? Ako da, u kojoj količini i koliko često?

Također je bitno da se razgovara o vrijednostima kojima želite naučiti vaše dijete: Da li dijete treba da nauči da preuzima odgovornost, da samostalno djeluje ili da bude spreman pomoći? Ovdje svakako važi i da se roditelji opredijele za jedan odgojni način. Kako će se ponašati sa razmaženim djetetom? Šta kada dijete i nakon pete opomene ne posluša?

Sve su to pitanja s kojima se mnogi roditelji susreću. Mnogi parovi se dogovore da se nikada neće svađati oko odgoja djece. Nešto što nekima neće uspjeti. Barem ne uvijek. Zbog toga je važno držati se svojih pravila i podijeliti zadatke. Ali to ne znači da će tata i mama sve raditi na isti način. Iako su ciljevi jasno definisani, put do ostvarivanja istih je drugačiji. Na primjer: Jedno će pjevati uspavanku pri uspavljivanju djeteta, drugi će čitati priču. I jedno i drugo nije pogrešno. Na taj način djeca uče da postoje varijacije u životu, i da svako ima svoj način. Prijašnji modeli – mama je čitav dan tu, a tata u slobodno vrijeme – u mnogim porodicama više ne vrijede.  Razlog je što se očevi mnogo više uključuju u odgoj svog djeteta. A mame žele oboje: porodicu i posao.

Takva podjela zadataka iziskuje mnogo tolerancije, povjerenja i opuštenosti – s obje strane. Jer nismo uvijek zadovoljni s odlukama koje partner donese. Primjer takvog slučaja je kada dijete ne želi da pere zube navodeći različite razloge zašto to ne želi: boli zub, umoran, pospan i sl. Moguće je da se desi da jedan roditelj popusti, a drugi želi da se pranje zuba ipak obavi. U takvim situacijama ne trebate jedno drugom prigovarati, već kako stručnjaci predlažu, najbolje je „skloniti se s puta“. Ukoliko se jedno ne slaže da dijete treba prati suđe neka nastavi ono što je radio, a pusti drugog da riješi situaciju. Popuštanje u ovakvoj situaciji bi značilo dobrodošlicu djetetu da takvu scenu napravi svaku večer.

To svakako ne znači da roditelji moraju uvijek imati isto mišljenje u pogledu djeteta. Veće različitosti je najbolje raspraviti u četiri oka, a manja neslaganja možete riješiti i pred djecom, jer mnogi preporučuju takvu vrstu rasprave kao odličnu metodu za razvoj djeteta. Važno je pri diskusiji držati se teme, biti pošten i naravno riješiti konfliktnu situaciju. Tako djeca iz prve ruke uče kako voditi diskusiju – kako se izražavati i pri neslaganjima naći kompromis. Jer i kod svađa su mama i tata najbolji uzor.